Friday, December 8, 2023

NEMAČKA: DB Lounge bar u Berlinu



Kako pre putovanja vozom sesti na miru, popiti kafu, sok ili čekajući vezu sa drugim vozom, odmoriti se na kulturnom mestu, uz postojeću voznu kartu? Ovo je veliko pitanje za putnike u zapadnom delu Evrope, dok je ono još uvek misaona imenica na Balkanu. Posle 3 godine pandemije i četiri godine boravka u Berlinu, uspeo sam videti kako izgleda Lounge bar DB-a, nemačke železnice, ovde u Berlinu. Pođite virtualno sa mnom.

 

ZAŠTO?

Prateći na drušvenim mrežama ljude koji putuju i pišu blogove ili rade vlogove, video sam kakve sve biznis čekaonice postoje po aerodromima na celom svetu. Upitao sam se: da li nešto slično ima i po železničkim stanicama? Kako sam se doselio u Berlin , primetio sam da na Glavnoj železničkoj stanici postoji nešto slično, Lounge und Lounge Premium. Na internetu se mogu naći slike iz Berlina (ali malo), ima video iz Hamburga. Odlučio sam da ću makar jednom kupiti kartu prvog razreda, da bih mogao testirati usluge DB Lounge-a!

PLAN

Kada sam podelio svoj plan sa poznanikom, koji je takođe ljubitelj železnice, on me je posavetovao kako da prođem najjeftinije. Hvala mu na savetu.

RAZLIKA IZMEĐU DB LOUNGE I LOUNGE PREMIUM

U dnevnim vozovima širom Nemačke moguće je putovati sa dva razreda, prvim i drugim. Svi putnici koji odvoje nijansu više za putovanje (npr. 10-12 eura više), mogu da putuju 1.razredom. Ima se više mesta, sedišta su veća, a poslužitelji idu iz vagon -restorana do sedišta.

Međutim, karta za prvi razred ne ovlašćuje putnika i za ulazak u DB Lounge ili Premium. Da bih Vam lakše objasnio, evo jedne slike.

 


Nemačka železnica svakom putniku u ICE vozovima velike brzine i na veće daljine nudi 4 opcije karata: Super Sparpreis (super štednja), Sparpreis (štednja), Flexpreis (fleksibilna cena), Flexpreis Plus (dodatno fleksibilna ).

Ove opcije predstavljam u  sledećoj tabeli

 

DB 1.razred

 

Super štednja

Štednja

Flexibilna cena

Flexi Plus

Mogućnost storniranja

NE

DA

DA

DA

Gradske karte

NE

DA

DA

DA

Važi samo za određeni voz

DA

DA

NE

NE

Karta nije vezana za voz

NE

NE

DA

DA

Karta važi dan pre polaska i dva dana posle

NE

NE

NE

DA

DB Lounge

NE

NE

DA

DA

 

Jako malo informacija se može dobiti o kriterijumima za ulazak u Premium Lounge. Na web stranici (reisetopia.de) sam uspeo pronaći da oni koji poseduju tzv. “Bahncard 100”, imaju mogućnost ulaska u Premium. “Bahncard 100” je godišnja karta neograničenog putovanja na železnici i košta više od 4.000 Eura.

 

BERLIN HAUPTBAHNHOF

Kao i uvek, i sada sam svoje putovanje započeo sa stanice Berlin-Spandau. Imao sam sreće i uspeo uhvatiti regio voz RE10. 







Ovaj voz prolazi kroz glavnu železničku; stigao sam na odredište za 6-7 minuta, i to na najniži nivo, ispod zemlje. Inače, Glavna železnička stanica u Berlinu ima 5 nivoa. fotografija sa stanice, bio je radni dan, petak, a velika je gužva. Negde sam pročitao da dnevno oko 300.000 ljudi prođe kroz ovu stanicu.




DB LOUNGE – BERLIN

Ulazim u Lounge (da ne bude zabune – to nije DB Lounge Premium, sa mojom kartom mogu ući samo u DB Lounge). Na ulazu sedi radnica za šalterom. Pored nje, mašina za skeniranje karata. Uradim kako to treba, ispred mene je dosta ljudi. Pogledam oko sebe, vidim kako izgleda prostorija. Moderna. Deluje komotno.

Kompjuter učitava moju kartu (koju sam kupio online ali sam ištampao za svaki slučaj). Radnica pogleda na displej ispred sebe, i ne veruje šta vidi!  Karta važi za destinaciju Berlin Hbf-Berlin Sudkreuz, dakle, za svega 5 min vožnje u prvom razredu!

Pita me da li sam pogledao koju kartu sam kupio? Naravno, potvrđujem i dodajem da vodim blog železničke tematike, i da želim da testiram DB Lounge. To je bio najjeftiniji način da uspem ući unutra, objašnjavam.

 

Ona me upita da li bih joj hteo reći koji je moj blog, zatim  se poslužila telefonom i uverila se da stvarno imam blog.

 


Prošao sam hodnik, ušao u Lounge: puno je ljudi. A baš toga sam se pribojavao, naime, da će Lounge biti prepun i  da neću naći odgovarajuće mesto! Imao sam sreće, sasvim nazad sam našao separe za jednu osobu.

 

Svega nekoliko fotografija sam uradio, nisam ni mogao od ljudi. Ovde ne možete nikoga uslikati bez njegove dozvole.

 

Smestio svoje stvari, poneo sam svoj laptop, kupio novine. Otišao sam da vidim sta nude, šta sve može putnik prvog razreda kad poseduje katu koja otvara vrata u Lounge.


Kao što vidite, ima dva aparata za kafu, aparat za vrelu vodu. Više vrsta kafa, i sasvim dovoljno vrsta čajeva.


Čitao sam kommentare nemačkog bloggera koji je takođe testirao Lounge, kaže da Cappucino i Espresso nisu ni blizu kvalitetu koji čovek dobije u kafićima.


Tako sam se ja prvo odlučio za dupli espresso, i moju omiljenu Fantu. Na stanici sam kupio dva kroasana sa čokoladom. Sad sam zaista zauzeo mesto, posle nekoliko fotografija sam se osećao kao ovi biznismeni koji su sedeli oko mene.


Jedno što nisam mislio da će biti tako toplo, moglo se sedeti u kratkim rukavima.


Otvorio sam komp, namestio se, i uz gutljaj kafe krenuo da završim putopis (putopis sam započeo još prošle godine ali nikako da ga privedem kraju!). Mogu Vam reći da sam se baš lepo osećao! Kad sam popio kafu i piće, uzeo sam Cappucino i posmatrao ljude. Kakvi to ljudi koriste ovu uslugu?

Bili su to ljudi u odelima, sa kravatom, i vojnici, a video sam i obične putnike, sasvim normalno obučene.



Tako je vreme prolazilo.

 

 

ŠTA ZAISTA NUDI DB Lounge?

 

Kao što sam naveo, DB Lounge nudi dosta vrsta kafe, tople čokolade, čajeve. Gazirana pića: Coca-cola sa i bez šećera, Fanta, Sprite, mineralnu vodu. I to sve se može točiti kao u kafani pivo.

Pored pića, dnevna štampa je takođe na raspolaganju. Tada kad sam ja bio tamo, samo je bilo Suddeutsche Zeitung-a. Možda ujutru ima veći izbor novina.

 


Uz Cappucino, koji sam izabrao posle espressa, vreme je letelo. Dobio sam inspiraciju, tako sam se lepo osećao, kao kad sam prvi put leteo avionom, telo mi je bilo puno hormona sreće.

Vidite na slici, i kroasane sam smrvio.


Nekoliko slika još o prostoru.


Jela nema, ali ko je gladan, postoji automat, može da se kupi. Ja to nisam znao i unapred sam sebi kupio nešto za pojesti. Na početku sam mislio da će dva-ipo sata biti dugo, međutim vreme je proletelo.

 


U prostoriji se nalazi i nekoliko displeja, prikazuju aktuelni red vožnje, kratke vesti, vremensku prognozu.

 


Zbog unosa tečnosti mora da se koristi i toilet. Imam samo reči hvale za ovaj toalet, na regio vozovima toaleti i pored održavanja jako smrde, ovaj ovde je bio fantazija.



I još jedna interesantna priča, kako mi se to obično dešava:  dok sam išao po kafu, uočim da je jedna strana prostorije prazna, samo se jedna torba nalazila pored automata. Ja je brzo uslikam, ne razmišljajući da bi nekome to pravilo problem, gazdu prtljaga nisam video.

Kad sam se vratio na mesto, tipka me jedna osoba po ramenu, i pita da li sam ja uslikao njegovu torbu? Potvrđujem, nisam znao čija je...Čovek me je zamolio da obrišem sliku sa telefona! Bio sam šokiran. Mogu još nekako razumeti da problem predstavlja fotografisanje lica, ali slika nečije torbe, kofera?...Ima nas svakakvih...

Posle dobrih dvaipo sata boravka “morao” sam napustiti pravo mesto za odmor. Spakovao sam moj laptop, stvari, vratio šolje i krenuo van, kad me ugleda ona žena, i upita kako sam se proveo? Zahvalio sam joj se i napomenuo da za nekoliko nedelja  može da vidi i pročita tekst o današnjem boravku.

 

ICE  Berlin Hbf - Berlin Südkreuz

Moj voz je bio voz iz Berlin-Gesundbrunnen-a za Frankfurt am Mein, morao sam skroz dole, bilo je dosta ljudi.


Stigao sam na vreme, brzo sam našao mesto, rezervirao sam sedište u vagonu “pst”, koji je na početku kompozicije. Ušao sam,  našao sedište 61 ili 51, kad ... neko je već postavio torbu na to sedište! A iznad sedišta je na displeju lepo pisalo: BERLIN-BERLIN! Pokazao sam ženi moju rezervaciju, ona se nasmejala jer putujem samo 5 minuta, ali nisam imao vremena da joj podrobnije objasnim.



Uspeo sam da uradim nekoliko fotografija i već je bilo vreme da napustim voz... na kraju nekoliko fotografija sa stanice.


SUMMA, SUMMARUM

Posle toliko doživljaja, da čovek uspe da odradi sve što je prethodno isplanirao!Lepo sam se proveo i krenuo kući gradskim vozom. Kad saberem, uspeo sam ponovo sebi priuštiti nešto što sam godinama želeo, jako je to lep osećaj. Zaista mi je čast da sam i sa Vama podelio ovaj moj doživljaj! A dobio sam znatno više od potrošenih 20Eura!

(Keszég Kornél)

19.05.2023


Saturday, November 19, 2022

NEMAČKA: Voznom kartom 9 € iz Berlina do Poljske





Posle uvođenja jeftine karte za železnički saobraćaj u Nemačkoj, koju i ja posedujem napravio sam plan da istu i iskoristim i da obavim nekoliko putešestvija... Naravno i sve dokumentovati za buduće putnike.

 

Imao sam slobodan dan i krenuo ujutru da obavim neke obaveze u gradu i bilo je lepo vreme, znači niti pakleno toplo, niti hladno, taman za putovanje i obilazak gradova turistički.


Berlin je svega 86km od poljske granice. Poznati pogranični grad Frankfurt na Odri je zadnja stanica regio vozu RE1, koji se može koristiti s jeftinom kartom.


U Nemačkoj postoje dva Frankfurta jedan je u oblasti Hessen, Frankfurt na reci Majni i ovaj blizu nas u oblasti Brandenburg na reci Odri.

 


Tako da nije bilo pitanje kojom relacijom stižem najlakše do Poljske. Na levoj obali reke Odri je Frankfurt, a na drugoj je Slubica, most ih spaja. Pričam o šengen zoni tako da nema granične kontrole, samo peške pređeš kao npr. Novi Sad i Petrovaradin.

 

ŽELEZNIČKA STANICA BERLIN-CHARLOTTENBURG

„Železnička stanica Berlin-Šarlotenburg nalazi se u berlinskom okrugu Šarlotenburg u okrugu Šarlotenburg-Vilmersdorf. U stanici, Berlin Stadtbahn se spaja sa Vetzlarer Bahn, koji ovde počinje i sa vezom za Hamburg Stadtbahn.


Stanicu opslužuju linije S3, S5, S7 i S9 Berlinske gradske železnice i regionalni vozovi DB Regio.




































Stanica je otvorena u sklopu izgradnje Stadtbahn-a kao njenog zapadnog kraja 7. februara 1882. godine. Stara zgrada za prijem na Štutgarter Placu teško je oštećena u Drugom svetskom ratu i privremeno obnovljena.

 

Uz putničku stanicu je do 1945. godine bio pripojen i depo. Služio je za održavanje lokomotiva i vagona.

 


Od kraja Drugog svetskog rata do odlaska Saveznika iz Nemačke, u stanici Šarlotenburg je postojala i eksteritorijalna oblast (peron sa ulazima) rezervisana za saveznike. Ovo posebno mesto u Šarlotenburgu bilo je rezervisano za britanske saveznike. Druge savezničke specijalne stanice (takođe sa eksteritorijalnim zonama) bile su Vunsdorf (blizu Zosena) za sovjetske trupe, Lichterfelde West stanica za američke trupe i Tegel stanica za francuske trupe.


Da bi se Vilmersdorfer štrase pretvorila u pešačku zonu, morala je da se napravi nova veza sa Kurfurstendamom. Kao produžetak Kaiser-Friedrich-Straße, napravljen je ulični prodor za Levishamstraße u području stanice. Nova prijemna zgrada neophodna za ovo je svečano otvorena 6. jula 1971. godine. Arhitekta je bio Ginter Honov. Kada je rad S-Bahn-a u Zapadnom Berlinu prebačen sa Deutsche Reichsbahn-a na Berliner Verkehrsbetriebe (BVG) 9. januara 1984. godine, prvi voz pod upravom BVG-a krenuo je u 4 sata ujutro u stanici Šarlotenburg za putovanje do stanice Fridrihštrase.

Početkom 2003. godine započeli su građevinski radovi za bolju opciju transfera do linije U7 berlinskog metroa na stanici Vilmersdorfer Straße. Dve platforme S-Bahn-a su uklonjene i obnovljene oko 200 metara istočno na moderan način. Kao deo ove mere, zapadni pristup stanici je napušten i napravljen je drugi pristup na istočnom kraju novih S-Bahn perona. Prva (severna) nova S-Bahn platforma je puštena u rad 6. juna 2005, a druga S-Bahn platforma u leto 2006. Dve regionalne platforme nisu pomerene. U okviru redizajniranja železničkih objekata postavljeni su zidovi za zaštitu od buke sa obe strane trase u zoni stanice Šarlotenburg.


U 2010. godini, zgrada stanice je energetski renovirana u okviru paketa ekonomskih stimulacija Savezne Republike Nemačke, što je smanjio potrošnju energije za grejanje za 41 odsto. U periodu od septembra 2012. do aprila 2013. godine renovirana su i zamenjena kolosečna korita na međugradskoj pruzi.


Deutsche Bahn namerava da proširi stanicu Šarlotenburg u „buduću stanicu”. Više o stanici možete naći na linku: Berlin-Charlottenburg.


RE1 - Berlin Charlottenburg – Frankfurt(Oder)



Prošlo je podne, dok sam stigao do stanice za Frankfurt sa koje voz saobraća u vremenskom periodu od 30 minuta. U 5.11 kreće prvi voz RE1 i do 23.41, pre i posle ima RE1 ali kreće sa Stanice kod Zoološkog vrta. Vreme putovanja je oko 84 minuta, a razdaljina između gradaova je 86km (drumski). Voz je dobro poznati KISS duplex, koji DB Regio koristi za regionalne linije.

U gužvi sam se ugurao u voz i uspeo sam uhvatiti mesto u donjem nivou. Imao sam sreće da pored toga što sam uspeo da sednem, još je voz imao i klimu. Kao što ste navikli, na mojim putovanjima uvek se desi nešto interesantno. Sad nakon pređenih nekoliko km puta, voz je sto na pruzi van stanice. Protesti u toku, ljudi su seli na prugu i tako blokirali saobraćaj. U tom delu Berlina ima dve pruge za gradski S-bahn i dve pruge za međugradski saobraćaj, na koji pored regionalnih prolaze i ICE vozovi, kad se desi tako nešto, može da se blokira kompletan saobraćaj istok-zapad. Skoro pola sata čekanja, policajci se intervenisali, i vraća se sve u normalu, tako sam stigao sa pola sata kašnjenja u Frankfurt. Što me je obradovalo, svakako obraćanje DB putnicima na poljskom jeziku. Svima je poželeo lep dan i ako neko dalje putuje ka Poljskoj srećan put, na oba jezika.  Jako me je podetilo moj kraj odakle ja dolazim, jeste da je već sve manje i manje, ali ipak u severnom delu Vojvodine postoji dvojezičnost. Trebamo to čuvati, i ovaj gradić je dokaz, da i te kako to postoji i u drogom delu Evrope, i to neguju i čuvaju.

 

GRAD SŁUBICA (Dammvorstadt) - POLJSKA

Kako sam stigao na stanicu koja je lepo uredjena, mimo toga što to u istočnom delu države nije uobičajeno. Kako sam izašao iz zgrade naišao sam na stajelište gradskog saobraćaja, koji je zajednički da Slubicom. 



Ja sam pojeo moju užinu i krenuo pešaka do centra grada, do mosta i naravno do Poljske. Nakon 1,6km i oko 20 minuta pešačenja stigao sam do mosta, koji je ujedno i granicni prelaz.



Na mostu su prisutni granični policajci i carinici. Granice nema, ali oni kontrolišu pojedine koji su im sumnjivi, manje na izlazu iz države, više pri ulazu. Ispred mene su zaustavili jednog ukrajinca, mldog dečka, punoletnog. Pokazao je pasoš, bez vize ušao, ko dobar dan. Zapitao sam se, on je vojno sposoban, od 18-65 godina ni jedan muškarac ne može izaći iz Ukrajine, izgleda taj zakon ne važi za svakoga.

Reka Odra je interesatna za nas koji dolazimo iz drugih delova Evrope, tu reke  nisu plave boje, mutna zelena boja.

Neka slike govore umesto mene.

Ulazak u Poljsku.



Ovaj mali gradić, kao i svi gradovi pred moćnijeg suseda jeste radi usluga u radnjama, za znatno jeftinije novce. Ovaj gradić je isto. Nekada sačinjavao isti grad sa Frankfurtom, ali posle izgubljenog rata, nemačka je izgubila i veliki deo svojih teritorija, tako i desnu stranu reke Odre, kao i taj kvart grada, koji je postao samostalno naseljeno mesto.

Nekoliko fotografija o gradiću.



Menjačnice, jer u Poljskoj nije Euro platežno sredsvo nego Zloty. Razmenio sam, i ovako nešto dobio.

Poznat univerzitet Collegium Pollonicum.



Samo nekoliko osnovnih informacija, grad ima 16.700 stanovnika. Grad je na Berlin-Varšava železničkoj mreži.  Grad je 2003. dobio železničko stajalište.

Kad sam prošetao u centar grada tražeći negde suvenir da kupim, šolju ili magnet za frižider i seo u baštu jednog kafića. Popio kafu, sok i posmatrao ljude. Nemci iz Frankfurta gradskim busom ili peške dolaze ručati tu na drugu stranu reke gde za 5€ sasvim lepu porciju dobiju.



Što mi se jako svidelo je da i jedan i drugi deo reke je dvojezičan, koliko sam ja uočio, naravno da ne mogu objektivno govoriti, to znaju ljudi koji tamo žive. Pitao sam konobaricu, gde bi mogao naći neki suvenir, nasmejala se i rekla da ne zna. Hmm, ovde ne dolaze turisti po suvenire, nego je raj za kupovinu cigareta, što je u nemačkoj enorrmno skupo. Mada kad pogledam 5 eura West tu, a u Berlinu najjeftijija je oko 6-7eura, onda iz daleka baš i ne vredi po cigare doći, lična konstatacija.



Kako sam još jednom prošetao sad već tražeći konkretnu stvar naiđem na trafiku gde je bilo suvenira i to baš povoljno. Obavljen zadatak, krenuo nazad za nemačku, da vidim centar Frankfurta (O).

GRAD FRANKFURT NA ODRI

Bez problema sam se vratio preko mosta bratsva, slikao nekoliko fotografija, jer se i sunce pojavilo. Kako sam silazio sa mosta, video sam ove prelepe murale. Još sa druge strane videosam i zvonike crkava i hteo da ih vidim i iznutra. Pored reke sam prošetao i stigao do frannjevačke crkve iz koje sam čuo da neko ima probu, melodije lepe klasičnih horskih pesama.



Sa druge strane je slobodna crkva, koja ovako izgleda kako vidite na slici. Koristi se za kulturne manifestacije. Sigurno ćete pogoditi povodom čega i kakve manifestacije se održavaju, ukrajina, ukrajinci. Bez ikakvih političkih opredeljenja, danas ne možete čuti druge humenitarne priče sem ovih.

Prišao mi čuvar, pitao me odakle dolazim i ispričao istoriju crkve i samu priču šta se ovih dana dešava. I vi  možete ovde na link pročitati.



Prošetao sam centrom i vi možete summirati, da je i daje tipičan utisak grada iz bivše komunističke države sve u stilu soc-realizma. Tu i tamo može naći i zgrada iz starih vremena, pre rata. Sam grad ima oko 40 hiljada više stanovnika nego Slubice, tj. ima 57.000 stanovnika. Koga interesje istorija i kako ljudi danas žive može da pročita na ovom linku.



Tramvaj je simbol grada. Toliko je bilo toplo, da sam seo u tramvaj i vratio se na stanicu. Više informacija na linku.




 ŽELEZNIČKA STANICA – FRANKFURT (O)

Kako sam se tramvajem vratio na stanicu, pogledao sam i kad imam voz, na velikoj tabli je pisalo da imam 50minta do polaska. Video sam kafić-prodavnicu DB, kupio sendvič i kafu i lepo seo,odmorio od pešačenja. Lepo klimatizovano, ima utičnice, ko želi da puni telefon ili laptop. Tad sam već i beleške zapisao za ovu priču.



Na vreme je bio postavljen već dobro poznat DB Regio voz, crveni duplex. Pre nego što završim i summiram svoju priču, nekoliko rečenica o stanici. Prva stanica je izgrađena 1842.godine a od 1846. godine je prolazna železnička stanica. Današnja zgrada stanice je od 1923. Posle rata je obnovljena i u današnje vreme služi putniku maksimalno, ali ipak postoji još neiskorišćenog prostora.



Stanica ima 6 koloseka i obavlja međunarodni saobraćaj. U sistemu VBB(Javni železnički saobraćaj Berlin-Brandenburga) je jedno od manjih čvorova. Iz stanice svakih pola sata ima ka Berlinu regionalexpres, tj svakih sat vremena do Magdeburga, a između do Brandenburg Hbf-a. Pored RE1 iz ovog grada saobraća RB11 do Cottbus Hbf preko Eisenhuttenstadt, RB36 do Konigs Wusterhausen, RB60 do Eberswalde. Međugranična linija je RB91 Zielena Gora(Poljska). Pored regionalne i međugranične tu prolaze i staju međunarodni vozovi, kao što je EC95 za Varšavu, Gdansk i Krakov, kao što je Metropol noćni voz za Beč i Budimpeštu.



Najatraktivniji voz koji tu prolazi jeste noćni voz Moskva-Berlin-Pariz-Moskva, danas taj voz na žalost ne saobraća.

Nekoliko fotografija sa stanice.










 


POVRATAK KUĆI

Postavljen voz, sa klimom, našao sebi mesto pored prozora, gore na spratu. Namestio se, čekalo me je malo više od sat vremena vožnje nazad za Berlin. Bez ikakvih problema sam se vratio, izašao na stanicu Berlin-Charlottenburg. Presedao na gradski voz (S-bahn) i nakon dobrih pola sata već bio kod kuće.



 

SUMMA, SUMMARUM

Posle blizu pređenih 200km, grad Frankfurt (O) nije neka destinacija za turiste, ali je jedna kapija nemačke za poljsku. Lepo je bilo videti i čuti dvojezičnost, koji je sastavni deo tog mesta, jednog grada koji je rat presecao i nakon nekoliko decenija zahvaljujući Shengen zoni granice nema, ljudi prelaze autom, peške, ili biciklom bez problema. Postaje ponovo jedna celina, ali sad već i dvojezičnosti. Nisam našao nikakve podatke kakva je bila nacionalna struktura stanovništva. Jedan lep primer za Balkan, da bez tenzije može biti i unaprediti sredinu i da profitira od toga. Na žalost mi još uvek teramo, da je naš jezik iznad drugih, i da manjina mora pričati jezik većina a da se nepita zašto ne uči većina jezik manjine, ako ništa drugo iz razloga poštovanje komšije. Meni lično ništa nije novo, to je bio moj sastavni deo života, dolazim iz višejezične sredine, koja polako ali sigurno nestaje, ali zato mi je ova sredina i izlet ostavila malo drugačiji utisak od ostalih mojih potovanja vozom. Kako vi gledate na ovu temu?

(Keszég Kornél)

19.11.2022

STATISTIKA