Wednesday, May 10, 2017

MOLDAVIJA: Vozom do Chisinau/Kišinjeva

Prošle sam godine odlučio da obiđem vozom susednu Rumuniju i odem do glavnog grada Moldavije - Kišinjeva. Sakupio sam sve potrebne informacije i karte gradova. Na web stranici jednog vozoljubitelja - www.seat61.com, redovno ažuriranoj, mogu se pronaći korisne informacije.

IZRADA PLANA
Plan putovanja sam sastavio još prošle godine, ali nisam uspeo realizovati moj vozoljubiteljski plan. U međuvremenu mi se desio peh:  kompjuter mi se pokvario, i izgubio sam sve teškom mukom prikupljane podatke! Sa prikupljanjem informacija sam počeo iznova.

Nekoliko noći provednih nad prikupljanju podataka, i sastavih novi plan. Pronašao sam web stranicu (na mađarskom jeziku), koju uređuje vozoljubitelj iz Budimpešte – ova stranica mi je puno pomagla.

Šta sam želeo na ovom putovanju? Svakako da vidim moldavsku Železnicu, širokotrasnu železničku mrežu, post-sovjetske putničke vagone, sam grad Kišinjev, Tiraspol - krunu putovanja, i Transnistriju, jedinu nepriznatu državu u Evropi! A Transnistrija ima svoju teritoriju, sistem, novčanice! Većina ljudi i nezna da ova teritorija uopšte postoji.

Pitao bi se običan čovek: „Zašto jedan mlad momak želi da odputuje do tamo?“.  Najjednostavniji odgovor je:  da pogleda, na glavnom trgu, ispred Parlamenta u Tiraspolu, ogromnu sklupturu Lenjina! Video sam je na slikama, i na video zapisima, i želeo sam da je vidim i uživo.

Ruta putovanja: Sombor, Subotica, Budimpešta, Bukurešt, Kišinjev, Tiraspol.

Povratak je: Tiraspol, Kišinjev, Bukurešt, Brašov, Kluž, Budimpešta, Subotica, Sombor.

Unapred sam obezbedio informacije o redovima vožnje vozova, gde putujem u slučaju kašnjenja ili otkazivanju vozova, alternativnom smestaju u svim gradovima; prikupio sam sve važne brojeve telefona; nabavio i planove gradova koji posećujem, odštampao ih u A3 formatu, sa sve informacijama o gradovima koji obilazim, znamenitostima u njima, korisnim podacima... tako pripremljena radna sveska je brojala blizu 100 stranica! Ukoričio sam je kako bi me sužila na putovanju za koje se spremah.

PUTNE ISPRAVE, ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Moje putovanje ću obaviti sa mađarskim e-ličnom kartom i srpskim pasošem. Treba znati, da je između Srbije i Moldavije ukinut vizni režim, tako da se granica prelazi bez ikakvih problema. A mađarskim državljanima, koji poseduju novu mađarsku e-ličnu kart (plastificiranu i sa čipom) je takođe omogućen ulaz u Moldaviju. Ipak, ulaz na teritoriju Transnistrije je moguće samo pasošem!

Rumunija je država EU, ali nije deo Shengen-zone. Zbog toga je uz posedovanje srpskog pasoša u njoj moguće boraviti do 90 dana bez dodatne vize.

Svima preporučujem da, pre putovanja, urade dodatno zdravstveno osiguranje.  Ja sam to obavio u Dunav osiguranju - Rumunija pripada EU, ali je za Moldaviju potrebno ovo dodatno osiguranje. U obe države je moguće uzeti 5 multi dana, kao minimum. Za troškove osuguranja u Rumuniji troškovi su bili 650,39 din (osigurana suma 35.000 EUR), a za Moldaviju 585,35 din (osigurana suma 15.000 EUR).

Do sada sam uvek koristio zdravstveno osiguranje Dunav osiguranja. Ali,  sad sam bio šokiran! Kad sam ušao u somborsku ispostavu, šalterske radnice su bile neljubazne i flegmatične - kao da ja tražim od njih novac, a ne oni od mene. Voleo bih da ovo i oni pročitaju, krivo mi bilo na kraju da nisam tražio knjigu utisaka, njihovo ponašanje je bio ispod svih standarda!


VOZNE KARTE

Kod svakog putovanja, pa tako i sad, mi, ljudi, putnici, tražimo najbolju, najjeftiniju varijantu. Posle detaljne analize MAV Start kompanije, našao sam mogućnost kupovine jeftine vozne karte za Bukurešt za svega 29 eura (gde redovna cena je 58  eura u jednom pravcu)!  Problem je u tome da je te, promotivne karte „Fortuna“, moguće kupiti najkasnije dan pre putovanja. U praksi to znači da neko mora za mene, i u moje ime da mi kupi kartu. Pronašao sam osobu koja mi je to vrlo rado učinila, i sačekala me na stanici.

Na relaciji u povratku Kluž-Budimpešta sam kupio isto Fortuna kartu, ali na žalost samo na dnevni, jer za noćni već bilo rasprodato. Ovde mora se razjasniti da promotivne karte Fortuna između Mađarske i Rumunije su za svaki voz svega nekoliko karata, i dan pre putovanja imate šansu da nema, jer ove promotivne karte koriste studenti iz Transilvanije koji studiraju ili putuju za Budimpeštu. 45 dana pre putovanja puste u prodaju ove promotivne karte, koji nije moguće vratiti, niti menjati vreme putovanje, to da imate u planu.

SOMBOR-SUBOTICA-BUDIMPEŠTA (EC 345 AVALA)

Srbija Voz ima nekoliko promotivnih karata, među tim je i povratna karta pod imenom „Bačka“ za Budimpeštu, čiji iznos je 20 eura u dinarskoj protivvrednosti, na dan mog putovanja je bio 2.510 dinara, vidite na skeniranoj slici.


Ne znam koliko takvih karata na prodaju, na stanici u Somboru, ali činjenica je da od ovoga jeftinija varijanta putovanja do Budimpešte ne postoji.


Od Sombora do Subotice putujem regionalnim vozom drugog razreda- saobraća dizekompozicija 711, čuveni crveni rus.


Po redu vožnje stižem u Suboticu, nakon sat i 15 minuta vožnje, i pređenih 66 km. Uz malo pauze čekam jedini Euro City voz u Srbiji pod imenom „AVALA“  koji saobraća između Beograda i Beča; ukrcavam se u voz, posle graničnih i carinskih pregleda napuštam Srbiju i ulazim u Mađarsku. Ova je ruta jedno vreme svaki dan bila na udarnim vestima - ruta čuvene „brze pruge“ između Beograda i Budimpešte. Danas sve manje i manje priča o tome, bojim se da je to bila samo politička igra,  na obe strane.










Neverovatna slučajnost je, da u moj kupe, ulazi bračni par u Kiskorosu, poreklom iz Transilvanije. Obzirom da je moje odredište bila i Transilvanija, raspričali smo se, poželeše mi srećan i uspešan put, i na stanici Budapest Keleti se raziđosmo.

BUDAPEST KELETI

Moja omiljena stanica na kojoj se putnik sa Balkana prvi put susreće sa pravim vozovima, i ozbiljnom železničkom kompanijom. Izlazim iz EC AVALA, koji za dobrih pola sata nastavlja svoju putanju prema Beču,  i napravim nekoliko fotografija na samoj stanici – ovde fotografisanje nije zabranjeno!

Stigli smo na vreme, u 15:55; žurio sam do glavnog ulaza na stanicu, gde me je čekala poznanica, koja mi je i kupila kartu za Bukurešt. Posle par minuta kruženja, sretosmo sepreuzeh kartu i otiđosmo smo na kratak razgovor. Gospodja Marija je poreklom iz Sombora, njen deda je bio glavni sudija u Somboru, tek nedavno smo se upoznali i odmah spriljateljili. Ona bila ljubazna i kupila mi je kartu.


Nekoliko slika o vozovima na stanici, da prezentujem feeling sa iste.











Dok sam čekao, upoznah jednog momka, ozbiljnog vozoljubitelja, pravog svetskog putnika, koji je sa devojkom proputovao pola sveta. Obilazio je destinacije koje ne bi pale na pamet običnom čoveku - poput Irana, Kurdistana unutar Iraka i ostalih srednjoazijskih država. Svakom ko razume mađarski jezik preporučujem njegov web sajt: www. intravel.hu.  Pored toga, ovaj neobičan momak piše i blog!


Brzo je prošlo 3 sata u trazitu na stanici Keleti, i blagovremeno se ukrcah u noćni voz za Bukurešt.

BUDIMPEŠTA-BUKUREŠT  (Inter City 473 - ISTER)

Postoji više noćnih vozova za Bukurešt, ali povoljne karte se prodaju samo za jutarnji voz u 7, kao i za noćni voz uveče u 19:10. Ispod teksta možete videti kako izgleda ta čuvena karta „Fortuna“. Iznosi 29 eura, što je, priznaćete, značajno jeftinije od redovne cene (65 eura). I sad se zahvaljujem gospođi, koja mi je izašla susret i kupila mi ovu, povoljnu, kartu.

Putovanje traje 16 sati, što nije malo (ko je dugo putovao, razume o čemu govorim). Ne zaboravite da je Rumunija u Istočno-evropskoj vremenskoj zoni, plus jedan sat, EET. Novi android telefoni automatski ažuriraju ovu vremensku promenu, ali oni koji poseduju još stare neandroid telefone,  moraju da paze na promenu vremenske zone!


Na slici vidite tabelu vozova izmedju Budimpešte i Bukurešta.




Sama kompozicija voza sastaje od putničkih vagona CFR – rumunske železnice, i nekoliko vagona MAV Start kompanije, MAV-ove idu samo do Lőköshaza, do zadnje stanice u Mađarskoj. Na žalost nisam uspeo sam naći sliku kompozicije. Po redu vožnje tekuće godine sastav ISTER-a je  sledeći: jedan vagon prve klase, dva vagona druge klase, jedan kušet, i jedna spavaća kola, i letnjem i božićnom-novogodišnjem periodu dodata su još jedna spavaća kola.












Moj putnički vagon je salonskog tipa, sa centralnom klimom, koja je neprestalno uduvavala hladan vazduh. Zato je u vozu bilo jako hladno, uzaludno sam molio konduktere da uključe grejanje (ipak beše to  6. april), no ništa se nije promenilo.

Vagon je bio poluprazan do granice-putnici koji koriste ovaj voz u unutrašnjem saobraćaju u Mađarskoj, dobiju karte za mađarske vagone, tek ako se ovi vagoni popune, onda se prodaju i drugi, na koje se doplaćuje rezervacija.

Pre nego što je voz krenuo, analizirao sam, i prekontrolisao WC: svaka im čast, vakum-wc, sa toalet papirom, sapunom, čistije nije moglo biti!

Krenuli smo na vreme, pre polaska sam napravio nekoliko fotografija, koje možete dole videti, interesantan vagon, svako sedište ima sto.

Brzo sam se spriljateljio sa jednom starijom gospođom, koja je išala u posetu porodici u jedan mali gradić u Transilvaniji. Ona je u doba Čaušeskua pobegla sa porodicom iz Rumunije, ali je drugi deo porodice ostao tamo; ide na konfirmaciju bratovog unuka. Sa sobom je ponela i kucu, koji već više puta putovao u ovom vozu. U plastičnom ketrecu, sve po međunarodnim propisima, ima pasoš, karton vakcinacije.

Posmislim ja u sebi, kolika procedura voditi svog ljubimca preko granice, a ovi migranti, bez kartona vakcinacije, bez ikakvih putnih isprava šetaju po Evropi, kolika je to bomba, samo pitanje kad će se eksplodirati.

Jako mi je bio drago, u toku putovanja, voditi zanimljive razgovore o vremenu diktatora u Rumuniji, o njegovom odnosu prema najvećoj nacionalnoj manjini ( tad oko 2 miliona) u državi koji je ima 23 miliona stanovnika.

Ruta voza IC473 ISTER  je: Budimpešta, Bekescsaba, Lokoshaza, Curtici, Arad, Deva, Simeria, Alba Lulia, Sighisoara, Brasov, Sinaia, Ploiesti Vest, Bukurešt. Vreme putovanja je inače 16 sati, ali mi smo usput pokupili još jedan sat kašnjenja, nije ni čudo. Na kraju mi je taj sat i dobro došao. Ispod teksta možete videti i rutu na karti.

Svakako treba spomenuti da je magistrala 120 Budimpešta-Lokoshaza dvokolosečna pruga, i da voz 225 km pređe za 3 sata - toliko ima od glavnog grada do pogranične stanice! Posle rute za Beč, ova je najprometnija, kako za putnički tako i za teretni saobraćaj.


Posle nekoliko sati razgovora, stigli smo na granicu, prvo na Mađarskoj strani, posle na Rumunskoj (ne treba zaboraviti, de je to granica između dve EU države i Schengen granica). Na ovoj granici sam koristio novu mađarsku e-ličnu kartu, bez problema i sa jedne i sa druge strane. Interesantno mi bio da su na rumunskoj strani carinici tečno govorili mađarski jezik, koji baš i ne mogu pohvaliti kada putnik ulazi u Srbiju iz pravca Mađarske!




Posle granične kontrole smo nastavili putovanje - u 00:25 krenuo je voz, i za nekoliko minuta stigli smo na stanicu u Arad. U Aradu se poprilično napunilo, uglavnom mladim ljudima koji koriste povoljnije noćne vozove za putovanje u glavni grad. Oni su izgleda bili bolje obavešteni, poneli su tanko ćebe što ih ima i u avionima, ja se namestio, pokrio sebe jaknom i malo odspavao. U Devu smo stigli oko 3 sata posle ponoći, i svitanje smo videli u Šegešvaru, gde sam imao priliku prvi put da vidim Transilvaniju uživo! Peh-vreme je grozno, već nekoliko sati nas je pratila kiša, ali znao sam da će, dok stignemo u Bukurešt, stati.



Imah i saputnika iz Kanade, koji je na leđima nosio veliku torbu; momak je došao da vidi odakle njegova porodica potiče, a emigrirali su posle Prvog svetskog rata, kada su Transilvaniju odcepili od Mađarske i pripojili Rumuniji. Momak je na svom laptopu čitao istoriju, i bio jako ljubazan, razmenili nekoliko informacija, on je putovao do Šegešvara.



Od Šegešvara do Brašova takodje nas je pratila kiša, i nikako da stignemo do Brašova- tu smo već pokupili kašnjenje. Za put sam pripremio i vremensku prognozu (freemeteo.hu je najpouzdaniji za nedelju dana unapred),  i vremenske prilike su bile kako je prognozirano. Svakome preporučujem ovaj sajt ko planira putovanje. A prognoza je za taj dan predvidela susnežicu i sneg za Brašov! Da neverujete, 7. April! Na stanicu je stigao voz prepun putnika, Brašov je veliki grad.  U povratku ću tu ostati jedan dan, tad ću ga opširnije opisati, tekstom, fotografijama i videom.














Voz se ovde popunio u potpunosti, tu ćemo prelaziti Karpate, voz će se popeti na klisuru i preći planinu. Kako izlazimo iz stanice i krećemo uzbrdo, kiša-susnežica prelazi u sneg, i sa jakim vetrom, sve se prekriva snegom. Kako se penjemo, sve je deblji snežni pokrivač, vidite na slikama, i na video snimku. Predhodni dan u Budimpešti je bilo 20 stepeni, a ovde snega 5-10 cm.


Kako prelazimo navišu tačku Karpata, polako se oseti kako se spuštamo nizbrdo. Moram spomenuti gradić na planini Karpata: Sinaia, za koji i MAV nudi povoljne karte. Mesto je poznato po ski centrima, turistima, planinarima. Svakako ću tu doći još jednom, jer su prelepe planine, leti mogu misliti kako su lepe zelene, sa gustim šumama, čovek daudiše vazduh pun kiseonika.



Ova deonica je bolja, inače dvokolosečna, i pri ukrštavanjem vozova iz suprotnog pravca deluje mi da je renovirana, jer se čini da idu brže, kako se spuštamo niz niziju, voz  osetno ubrzava i putujemo preko 100-120 km/h. Na ovom delu trase, voz je krcat. Dok se u Mađarskoj tretira kao IC, i Rumuniji je IR, što podrazumeva da prelazi više županije.

U Brašovu sam video, posle 8 godina, putnički vagon na sprat, i to u plave boje, uskoro stižu i na Mađarske pruge, viđaćemo ih češće!

Pri ulasku u Bukurešt sa leve strane se vidi međunarodni aerodrom OTOPENI, okružen prelepim šumama. Kako ulazimo u grad, primetni su ostaci komunizma: napuštene zgrade. Ovde je pruga dobra, i brzo stižemo na stanicu.


U pravu je bio drugar Duško Đurić-stanica u Bukureštu je slična onoj u Beogradu, ali su ovde vozovi sastavljeni od 6-7 do 15 vagona, i veliki je protok ljudi na stanici. Ni ovde čovek ne oseti da je u EU, Mađarska, i sama Budimpešta kao grad, znatno je ispred Bukurešta. Nakon 17 sati putovanja stižem u glavni grad Rumunije, pređenih 854 km od Budimpešte (ukupno 1120 km).



BUKUREŠT

Nekoliko fotografija sa stanice- restoran brze hrane, kafići, samoposluga – u njima su cene identične poput naših, u Somboru, i zaključuje se da cene kod nas nisu manje nego u Evropi, samo su nam plate male.


Stigli smo sa sat vremena zakašnjenja.Prvo sam razmenio novce kako bih mogao da kupim kartu za Kišinjev. Strancima menjaju valutu uz pasoš na stanici, kurs je malo manji nego u Brašovu i Klužu. Posle toga krećem do šaltera za međunarodni saobraćaj, na kom sam bez problema kupio kartu jer tečno govore engleski. Karta i rezervacija za Kišinjev su 5 eura skuplje nego što stoji na sajtu poznatog putnika seat61.com - umesto 25 eura krajnja cifra je 30. Ne žalim, jer prvi put ću putovati ex-sovjetskim vagonima.











Posle kupovine karte, iznenada je naišao oblak, i sručio se letnji pljusak, kao u avgustu. Imao sam sreće jer da me je kiša uhvatila u gradu, bio bih mokar do gole kože. Sačekao sam da se razvedri, i krenuo ka centru, da uslikam Parlament koji je Čaučesku izgradio. Prolazim kroz neuređene ulice, pored zgrada (od kojih su neke i prazne), samo siromaštvo vidim, a u centru sam glavnog grada. Posle dobrih pola sata pešačenja nailazim na tablu koja signalizira pravac do Parlamenta. Inače sam zaustavio 3 osobe i upitao ih gde je parlament, samo je jedna devojka znala, i pokazala ispravan pravac!







Pored parlamenta je park, sunce sija, razvedrilo se, hvatam nekoliko snimaka, i molim jednu devojku da me uslika kod zgrade Parlamenta. Odmoram se na klupi i polako se vraćam nazad. Bukurešt nije bio interesantan - hteo sam videti zgradu Parlamenta, koja je izgrađena na mestu starog grada. Diktator je to srušio i podigao ovu ogromnu zgradu, samo je Pentagon veći od njega.


















Kako se vraćam na stanicu, opet se naoblačilo, i kiša je počela, tek što sam uspeo stići. Ponovo nekoliko snimaka za uspomenu, i pogledom obuhvatim čekaonicu -  za primer je jer ima obezbeđenje koje je u prostoriji, a čekaonica je, u odnosu na stanicu, odlična.

„PRIETENIA“ – voz bratsva (BUKUREŠT-KIŠINJEV)


Kad se pojavila na tabli poruka gde će voz biti postavljen, odmah sam krenuo i uspeo sam uloviti postavljanje voza, koji je poznat po plavoj boji, i meni jako interesantnoj činjenici da se ugljem loži u vagonu! To je posao pravodnjika, pratilaca vagona. Ruta ovog voza je 589km, od toga samo 107 u Moldaviji.




Noćni voz u železničkom prometu između dve države je jedina veza između njih, i zato je dobio ime „BARTSVO“ jer veže isti narod dve bratske države.

Voz je iz doba Sovjestkog saveza obzirom da je tada Moldavska Republika bio jedna od mnoštva republika unutar SSSR-a. Putovanje je bilo interesantsno zbog menjanja postolja na stanici Ungheni u Moldaviji, gde putnička kola dobijaju drugo postolje- postolje za široki kolosek. Menjanje se odvija noću, i ne znam kako ću uspeti uslikati sam taj postupak.

Kompazicija voza ima svega nekoliko vagona, i odeljke sa 4 ležaja. Očekivao sam da će voz biti pun, ali kad sam video broj putnika shvatio sam da je ovaj voz prestižan voz obe kompanije. Svi vagoni su u vlasništvu Moldavske Železnice. Ali treba dodati da 2-3 vagona druge klase saobraćaju do grada Jaši, i da se od Ungheni sa Moldavske strane dodaju vagoni za sedištima do Kisinjeva.

Vreme polska voza je u 19:15 po EET (istočnoevropskom vremenu), i on je sutradan  prepodne u 09:05 stigao u Kišinjev. Sa nekoliko minuta kašnjenja smo stigli na stanicu.


Sam vagon drugog razreda za nas putnike iz drugog dela Evrope je zaista desert! Ima tepih na hodniku i po kupeima, posteljina je sa moldavskim motivom i motivima moldavske železnice. U vozu su zavese od damasta takođe sa oznakom moldavske železnice,  a uopšte nisam imao priliku da vidim prvu klasu! Odeljci su sa dva ležaja, ali i ovaj drugi razred je na nivou, teško da ćete naći slično u drugom delu Evrope.







Pogledajte nekoliko fotografija što sam sačinio u odlasku, videćete i samovar, koji putnicima obezbeđuje toplu vodu za kafu i čaj!

U vagonu je bilo pretoplo, grejanje je bio na nivou, svaka čast, posle smrzavanja u extra modernom vagonu, ovo mi je baš prijalo, spavao sam u majici. Najmanje je 35 stepeni bilo u vozu!

Imao sam usput saputnika, ekonomistu koji radi u kišinjevskoj bolnici, i koji je bio u poseti ćerci koja studira u Klužu u Transilvaniji. Tečno je govorio ruski, ja sam polako srpski, i bez problema smo se sporazumeli. Ispričao sam mu svoje putovanje, i toliko je bio ljubazan, da me je otpratio do hostela, ali o tome kasnije.


Voz je na vreme krenuo. U naš vagon od mesta za 36 putnika, zauzeto je svega 9, svi ostali su u kupeima. Voz se vraća istom rutom kao kad sam dolazio, kreće sa severa, od Bukurešta, do Ploesti Sud, gde krene na pravac prema Bacau. Na tom delu trase je pruga identična kao u Srbiji. Od Bukurišta do Iaši je 460 km, i tu destinaciju prelazi za 7:32 minuta, prosečnom brizinom od malo više od 50 km/h.





Stiže se na granicu sarumunijeske strane, sve prolazi bez ikakvih problema, prelazi se reka Prut, i sa jedne i sa druge strane se nalazi mesto zvano Ungheni. Pretpostavljam da je to nekada bio isti grad  koji su „umešna“ politika i „velikani“ presekli.

Sa Moldavijske strane mesto je znatno veće. Stižu carinici, a sa njima stiže i problem, jer ulazim sa mađarskom ličnom kartom. Policajac ne zna šta s njom da radi, ja pokušavam objasniti da je ona validna isprava državljanima Mađarske, on nikako da svati... mislim da u životu službenica nije videla takvu e-ličnu kartu sa čipom poput pasoša. Tražila od mene dokaz da sam turista, štampani e-mail gde ću biti, gde ću spavati, ali naglašavam da na to nema pravo! Ne treba putnicima nikakav dokaz gde ideš i šta radiš, ali eto, još nisu navikli da turisti dolaze u Moldaviju. Kad sam joj pokazao ištampan program od oko 100 stranica, sa kartama, informacijama, shvatila je.

Uzela je na kraju moju ličnu kartu, i dok se menjao donji deo vagona, proveravali su je.


Evo nekoliko slika o promeni postolja.














Posle prelazimo na široki kolosek, i krećemo. Ovde ne prelazimo brzinu od 30-40 km/h, jako je loša pruga.


Od same granice Moldavije kiša pada, hladno je, duva severni vetar, grozno je vreme. Naglašavam da sam prognozu znao unapred, i da sam znao da će se popodne razvedriti. Tako i beše.  Na vreme stižemo na stanicu u Kišinjev, i muzika nas čeka na stanici, stvarno kao da sam stigao u SSSR.

CHISINAU/KIŠINJEV
Kiša je malo stala i krećemo u grad, saputnik me odveo do Hostela IQ, koji se nalazi blizu centra, pijace i autobuske stanice, i malo dalje od železničke stanice, dobrih pola sata pešaka.
Posle više od 49 sati putovanja stigao sam u glavni grad Moldavije, pređeno je 1.709 km!!!


Nekoliko slika o Kišinjevu.














SUMMA, SUMMARUM
Od kuće u Telečkoj,  do Kišinjeva,  putovanje je trajalo 49 sati.  Od Sombora sam putovao vozom, prešao sam 1.709 km, i potrošio sam 10+29+30 Eura, tj. ukupno 69 eura. Kad podelimo kilometre sa novcem, dobijemo 0,04 eur, odnosno 5 dinara po kilometru, a stvarno mislim da je to  jako, jako povoljno. Bez velikog poznavanja jezika uspeo sam doputovati u glavni grad Moldavije. Sledeći tekst je o mom boravku u Kišinjevu, možete čitati na linku.

7 comments:

  1. PREDIVNO SI SVE OPISO HVALA TI ZA OVU PRIČU I SLIKE SU OK UZ TEKST.VEĆINA NAŠIH LJUDI KOJI IDU U TOM PRAVCU KORISTE VRŠAC TEMIŠVAR KRAJOVU BUKUREŠT ALI OK

    ReplyDelete
  2. Svaka cast sve lepo opisano ovako nesto treba proci i videti zaista fascinantno puno srece u daljim putesestvijama...

    ReplyDelete
  3. Ukratko ću reći samo,DRAGO MI JE ŠTO TE POZNAJEM

    ReplyDelete
  4. Da li postoji direktna linija za Kišnjev? 😀

    ReplyDelete

STATISTIKA